PSY

GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMEĆAJ (GAP)

F 41.1 DISORDO ANXIOSUS GENERILISATUS

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kod generaliziranog anksioznog poremećaja anksioznost i prekomjerna strepnja su dominantni simptomi. Obično se javlja između 20. i 35. godine. Oboljela osoba većinu vremena provodi brinući o svakodnevnim životnim situacijama. Najčešće je uznemirena, razdražljiva, napeta, isprekidano govori, te se žali na lako umaranje, otežanu koncentraciju i nesanicu.

 

 

Kako se dijagnosticira GAP?

 

Ako su simptomi prisutni, liječnik će započeti procjenu pitanjima o medicinskoj povijesti i fizikalnim pregledom. Iako nema laboratorijskih testova za specifično postavljanje dijagnoze GAP-a, liječnik može učiniti različita testiranja da bi utvrdio postojanje tjelesne bolesti i uzroka simptomima. Liječnik temelji svoju dijagnozu GAP-a na temelju izvještaja o intenzitetu i trajanju simptoma – uključujući probleme u funkcioniranju uzrokovane simptomima. Liječnik tada utvrđuje da li simptomi i stupanj disfunkcionalnosti ukazuju na specifični anksiozni poremećaj. GAP se dijagnosticira ako su simptomi prisutni više dana nego što su odsutni tijekom barem 6 mjeseci. Simptomi također moraju biti takvi da ometaju svakodnevni život, primjerice da uzrokuju izostajanje s posla ili iz škole.

 

Prema DSM-IV klasifikaciji, kriteriji za postavljanje dijagnoze GAP-a su prisutstvo anksioznosti najveći broj dana tijekom šest mjeseci, kao i prisustvo najmanje tri od sljedećih šest simptoma:

 

• uznemirenost

• lako umaranje

• otežana koncentracija

• razdražljivost

• mišićna napetost

• poremećeno spavanje

​

Što izaziva GAP?

 

Točan uzrok nije poznat, ali brojni čimbenici – uključujući genetiku, biokemijske procese u mozgu i okolinske utjecaje – mogu doprinijeti njegovom razvoju.

 

Genetika:

 

Neka istraživanja pokazuju da obiteljska anamneza ima ulogu u povećanju vjerojatnosti da će osoba razviti GAP. To znači da se sklonost nastanku GAP obiteljski prenosi.

 

Biokemijski procesi u mozgu:

 

GAP se veže uz poremećaj razine određenih neurotransmitora u mozgu. Neurotransmitori su posebni kemijski glasnici koji pomažu prijenos informacija od jedne živčane stanice na drugu. Ako su neurotransmitori u neravnoteži, poruke se ne mogu pravilno prenositi mozgom. Ovo može promijeniti način na koji mozak u pojedinim situacijama reagira, što dovodi do tjeskobe.

 

Okolinski čimbenici:

 

Traume ili stresni događaji, primjerice zlostavljanje, smrt bliske osobe, razvod, promjena radnog mjesta ili škole, može dovesti do razvoja GAP. Simptomi GAP-a se također mogu pogoršati tijekom stresnih događaja. Korištenje i sustezanje od psihoaktivnih supstanci, uključujući alkohol, kofein i nikotin, također mogu pogoršati GAP.

 

Stopa psihijatrijskog komorbideta i GAP:

 

• Jednostavna fobija 21-55%

• Socijalna fobija 15-59%

• Depresija (uključujući distimiju) 8-39%

• Panični poremećaj 3-27%

​

 

Tijek i prognoza:

 

Kronični tijek poremećaja, simptomi se mogu povući kako pacijent stari. Tijekom vremena, pacijent može razviti sekundarnu depresiju.

 

Prediktori slabe prognoze kod GAP: 

 

• Dugo trajanje bolesti

• Komorbiditet psihijatrijskih poremećaja

• Dugotrajni somatski poremećaj

• Koegzistencija poremećaja ličnosti

• Slaba socijalna prilagođenost

• Nestabilni bračni i obiteljski odnosi

​

Kako se liječi GAP?

 

Ako se ne pronađe nikakva tjelesna bolest, možete biti upućeni psihijatru, stručnjaku mentalnog zdravlja koji je posebno obrazovan da dijagnosticira i liječi mentalne bolesti. Liječenje GAP najčešće uključuje kombinaciju lijekova i kognitivno-bihevioralne terapije.

 

Lijekovi:

 

Postoje lijekovi koji liječe GAP i koji su osobito korisni u osoba kod kojih GAP ometa svakodnevno funkcioniranje. Lijekovi najčešće korišteni u liječenju GAP-a, iz skupine su koja se zove benzodiazepini. Ovi lijekovi se ponekad zovu lijekovima «za smirenje» (anksiolitici), zato što čine ljude mirnima i opuštenima. Ovi lijekovi djeluju tako da smanjuju tjelesne simptome GAP-a, primjerice mišićnu napetost i nemir. Noviji antidepresivi također se koriste za liječenje GAP-a.

 

Kognitivno-bihevioralna terapija:

 

Osobe koje pate od anksioznih poremećaja često sudjeluju u ovoj vrsti terapije, u kojoj se uče prepoznavanje i promjene u obrascima ponašanja koji dovode do mučnih osjećaja. Ova vrsta terapije pomaže ograničavanju iskrivljenih razmišljanja, pomoću realističnijeg pogleda na brige. Uz to, tehnike relaksacije, primjerice duboko disanje i biofeedback, mogu pomoći kontroliranju mišićne napetosti koja često prati GAP.

 

Može li se GAP spriječiti?

 

Anksiozni poremećaji ne mogu se spriječiti; ipak, postoje neke stvari koje možete učiniti da bi umanjili simptome: Prekinite ili smanjite upotrebu proizvoda koji sadrže kofein, primjerice kavu, čaj, Colu ili čokoladu. Pitajte svog liječnika ili ljekarnika prije uzimanja bilo kakvih lijekova ili biljnih pripravaka bez preporuke. Mnogi sadrže kemikalije koje mogu pogoršati anksioznost. Svakodnevno vježbajte i konzumirajte zdravu, uravnoteženu hranu. Potražite savjetovanje i potporu nakon traumatskog ili stresnog događaja.