PSY

SOCIJALNI ANKSIOZNI POREMEĆAJ (SAP)

F 40.1 PHOBIA SOCIALIS

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Socijalna fobija je neprimjeren strah od izloženosti promatranju i kritičkoj procjeni drugih u različitim socijalno strukturiranim situacijama. Očituje se kao strah od javnih nastupa, predavanja, izjava za TV, iznošenja svog mišljenja na sastanku, susreta sa značajnim osobama, pokazivanja znanja i vještina na ispitu, za vrijeme obroka u prisutstvu drugih i sl. Osoba se boji da će na javnom nastupu ispasti nespretna, pokazati neznanje, napraviti nepopravljivu glupost i tako ispasti smiješna.

 

Ako je prisiljena biti u socijalno-fobičnoj situaciji, osoba doživljava jake simptome anksioznosti (crvenilo lica, znojenje, drhtanje i blokadu govora), uz popratne negativne kognitivne interpretacije (njen će nastup proglasti glupim, dosadnim i sl.). Osoba je svjesna svoje anksioznosti i pratećih tjelesnih znakova, misli da je to lako uočljivo drugima, pa se javlja strah od straha, odnosno jaka anticipacijska anksioznost, što se zbog posljedičnog izbjegavajućeg ponašanja negativno odražava na socijalne kontakte i kvalitetu života.

 

Socijalni anksiozni poremećaj je najčešći anksiozni poremećaj (10-15%), često je neprepoznan uzrok neuspjeha u školi, razvoda braka, neuspješne profesionalne karijere, asocijalnog života, alkoholizma i zavisnosti od PAS. Takođe, SAP često nije prepoznan u ambulantama obiteljske medicine.

 

Danas se smatra kako postoje dva glavna klinička podtipa SAP-a:

 

• Generalizirani SAP (strah od širokog spektra socijalnih situacija):

​

Osoba strahuje u svakoj situaciji u kojoj bi mogla biti u središtu pozornosti drugih ljudi. Zabrinuta je jer misli da svi gledaju u nju i prate što ona radi. Strah se može osjećati pri rukovanju i upoznavanju s novim ljudima, ili pri jedenju i pijenju pred drugima. To mnogima može otežati odlazak u kupnju ili u restorane. Može se osjećati vrlo nelagodno ako je razodjevena pred drugima, pa izbjegava odlaske na plažu. Možda osjeća strah od toga da ne ispadne smiješna, neznalica ili od obraćanja autoritetima, pa se nikada ne suprotstavlja svojim kolegama ili šefu, čak ni onda kada bi to doista trebala učiniti. I odlazak na zabave nekima može biti veliki problem. Neki se pak osjećaju pomalo neugodno, nesigurno i napeto prije ulaska u sobu punu nepoznatih ljudi. Ako čovjek pati od socijalne fobije, možda će u takvim situacijama neko vrijeme hodati ispred vrata "skupljajući" hrabrost da uđe u prostoriju misleći da se boji zatvorenog prostora, tj. da je klaustrofobičan. Kada napokon uđe u prostoriju punu nepoznatih ljudi, možda će imati osjećaj da svi gledaju baš u njega. Kako bi oboljeli od socijalne fobije umanjio napetost i strah koji osjeća, možda je već prije odlaska na zabavu popio "čašicu pića". Dolaskom na zabavu možda ima ponovno potrebu za "čašicom" da bi se osjećao opušteno i manje uplašeno.

 

• Specifični SAP (strah od jedne ili nekoliko specifičnih socijalnih situacija):

​

Obično se pojavljuje u ljudi koji su u središtu pozornosti zbog svog zanimanja, npr. trgovci, glumci, glazbenici, učitelji. Specifična socijalna fobija se može pojaviti i u bilo koje osobe koja prigodice mora nastupati ili govoriti u javnosti. Ako pati od te vrste fobije, vjerojatno u uobičajenim svakidašnjim društvenim doticajima s drugim ljudima nema nikakvih problema. Ali nađe li se u situaciji da mora javno nastupiti ili govoriti pred drugima ili nešto slično tome, postaje vrlo uplašena. Možda drhti ili su joj usta suha. Njen strah može biti toliko intenzivan da joj potpuno onemogućava da govori.

 

U oba klasifikacijska sustava, DSM-IV i MKB-10, osnovna karakteristika SAP-a je strah osobe da će je drugi procjenjivati i ocjenjivati, te očekivanje da će rezultat takve procjene za nju biti negativan i poražavajući. 

 

Postoje i neke razlike: npr. prema MKB-10, javni govor pred publikom se ne smatra fobičnom situacijom, kao što je to u DSM-IV, jer MKB-10 specificira da se strah od procjenjivanja mora odnositi na malu grupu ljudi, a ne na gomilu. DSM-IV specificira da poremećaj treba predstavljati socioekonomski teret za pacijenta, u smislu oštećenja profesionalnog funkcioniranja, dok MKB-10 to ne traži. MKB-10 naglašava važnost tjelesnih simptoma, dok DSM-IV govori samo o simptomima anksioznosti. Uopćeno, MKB-10 ima nešto strožije kriterije.

 

Komorbiditet u socijalno-anksioznom poremećaju (SAP-u):

 

Najčešća komorbidna stanja uključuju: jednostavne fobije, agorafobiju, veliku depresiju, ovisnost o alkoholu i drogama.

 

Tijek i prognoza:

 

Kroničan tijek, s mogućnošću pogoršanja, ako se valjano ne tretira. Prognoza je, uz terapiju, dobra.

 

Učestalost:

 

Otprilike 1 do 2 od 100 muškaraca i 2 do 3 od 100 žena imaju ozbiljnu socijalnu fobiju.

 

Moguće komplikacije:

 

Kod nekih se ljudi uz postojeću socijalnu fobiju razvije i depresivni poremećaj koji treba odgovarajuće liječiti. U težim i dugotrajnijim poremećajima izbjegavanje određenih situacija ili ljudi može se razviti u agorafobiju. Tada bolesnik osjeća intenzivan strah od otvorenog prostora i javnih mjesta i/ili prisutnosti mnoštva Ijudi, pa uopće ne izlazi iz kuće. Neki Ijudi koji pate od socijalne fobije počinju koristiti alkohol ili anksiolitike kako bi umanjili strah, što može uzrokovati ovisnost.

 

Što uzrokuje socijalnu fobiju?

 

Točan uzrok nastanka socijalne fobije se ne zna. Pretpostavlja se da je riječ o poremećaju u razvoju Iičnosti od treće do sedme godine. Takva osoba zadržava prekomjernu stidljivost i strah da će ljudi biti prekritični prema njoj.

 

Ima li tome pomoći?

 

Postoji više načina liječenja socijalne fobije. Najčešće se primjenjuju različite psihoterapijske metode i lijekovi, zasebno ili u kombinaciji.

 

Psihoterapija 

 

Primjenjuju se različite metode psihoterapije, npr. metode relaksacije ili liječenje sistemskom i podržavajućom ekspozicijskom terapijom. Najbolji rezultati postižu se analizirajući ponašanje (biheviorizam), odnosno spoznajnom (kognitivnom) psihoterapijom.

 

Liječenje lijekovima

 

U liječenju socijalne fobije mogu se upotrijebiti različiti lijekovi, i to beta-blokatori, antidepresivi i anksiolitici. Beta-blokatori se obično primjenjuju u liječenju povišenoga krvnog tlaka. U manjim dozama umanjuju strah i tjelesne simptome kojima se strah očituje. Obično se uzimaju neposredno prije određene situacije u kojoj se pojavljuje socijalna fobija, npr. neposredno prije javnog nastupa.

 

Iz skupine antidepresiva primjenjuju se selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPS). Mogu uzrokovati glavobolju i mučninu s vrtoglavicom. Te su smetnje obično kratkotrajne i prolazne. Najčešće nestanu tijekom nekoliko prvih tjedana uzimanja lijeka. Posebna skupina antidepresiva, koja se više praktički ne koristi zbog mogućih nuspojava, zvana inhibitori monoaminooksidaze (IMAO) umanjuje strah i ublažava simptome paničnih napadaja. Međutim mogu sniziti krvni tlak, a ako ih se uzima s određenom vrstom hrane, npr. sirom, mogu izazvati opasne reakcije.

 

Noviji lijekovi tzv. reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze A (RIMA) ne izazivaju te neželjene i opasne reakcije, te se mogu uzimati.

 

Anksiolitici pri dugotrajnom uzimanju mogu uzrokovati naviku koja može prijeći u ovisnost. Zato se moraju uzimati samo kratkotrajno i prema savjetu Iiječnika.