PSY

OPSESIVNO - KOMPULZIVNI POREMEĆAJ (OKP)

F 42 DISORDO OBSESSIVO-COMPULSIVUS

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Opsesivno-kompulzivni poremećaj karakteriziraju intenzivna anksioznost, ponavljajuće opsesije i/ili kompulzije.

 

Opsesije (lat. obsessio - opsjedanje, obuzetost nečim, opsjednutost, salijetanje) su ponavljajuće, neugodne ili neprikladne misli ili ideje koje osoba doživljava kao nametnute, ali ih prepoznaje kao svoje, i koje želi zanemariti, otkloniti ili neutralizirati drugim mislima.

 

Neke od najčešćih opsesivnih misli su:

 

• strahovanje od zaraze nečistoćom ili zaraznim klicama

• strahovanje od moguće pogreške

• strah od javnog nastupa ili sramote

• potreba za stalnim odobravanjem

• prekomjerna zaokupljenost simetrijom i određenim redom stvari

• zabrinutost zbog zamišljanja nastranih i neuobičajenih seksualnih odnosa ili scena

• agresivni prisilni impulsi

• prekomjerna zabrinutost zbog stvari za koje normalno znate da se ne trebate brinuti

 

Kompulzije (lat. compulsio - primoravanje, prisiljavanje, prisila) su ponavljajuće radnje ili psihičke aktivnosti koje se osoba osjeća prisiljenom izvršavati, kao odgovor na opsesije ili nastojeći rigidno zadovoljiti pravila, a s ciljem smanjenja psihičke napetosti.

 

Neke od najčešćih kompulzija su:

 

• provjeravanje, primjerice jesu li vrata zaključana

• odbijanje rukovanja ili hvatanja kvaka

• opetovano pranje ili tuširanje

• neprestano brojanje tijekom izvođenja aktivnosti

• stalno preslagivanje stvari na određen način

• neprestano računanje

• ponavljenje nekog zadatka određeni broj puta

• skupljanje ili čuvanje stvari bez određenog razloga

• ponavljano mjerenje

 

Za razliku od djece, odrasle osobe su obično u mogućnosti kognitivno doživjeti i opsesije i kompulzije kao pretjerane i nerazumne, odnosno iracionalne. Kod osoba sa OKP-om česti su depresivni simptomi, a osobe koje pate od ponavljajućeg depresivnog poremećaja, često tokom depresivnih epizoda mogu razviti opsesivne misli.

 

Dijagnostičke smjernice:

 

MKB-10 pod šifrom F 42 opisuje i subkategorizira OKP na sljedeći način: 

 

• Misli ili impulsi moraju biti prepoznani kao vlastiti

• Mora postojati bar jedna misao ili radnja koja se i usprkos otporu ponavlja, iako mogu biti prisutne i druge misli, kojima se pojedinac više ne opire

• Misao ili radnja koja se ponavlja ne smije sama po sebi biti ugodna (jednostavno oslobađanje od napetosti ili anksioznosti se ne podrazumijeva kao zadovoljstvo)

• Misli, slike ili impulsi moraju biti neugodno ponavljajući

 

DSM-IV:

 

• Osnovna obilježja su povratne opsesije ili kompulzije koje osobu okupiraju vremenski (tj. oduzimaju više od 1h dnevno) ili izazivaju očite smetnje ili značajno oštećenje

• Bolesnik tijekom poremećaja shvaća pretjeranost i nerazumnost prisilnih misli i radnji

• Ako postoji drugi poremećaj, sadržaj opsesija ili kompulzija nije ograničen na taj poremećaj

• Smetnje nisu uzrokovane neposrednim utjecajem štetnih tvari, niti općim zdravstvenim stanjem

 

Da bi se postavila dijagnoza OKP opsesije i/ili kompulzije moraju biti takvog intenziteta da za duže vrijeme potpuno zaokupe oboljelog, tako da dovode do poremećaja funkcioniranja na socijalnom planu i ukupnoj radnoj aktivnosti.

 

Tijek i prognoza:

 

Tijek je kroničan, s pojačavanjem i gašenjem simptoma. Prognoza je uglavnom zadovoljavajuća uz liječenje, ali su neki slučajevi rezistentni na terapiju.

 

Što uzrokuje OKP ?

 

Postoji nekoliko pretpostavki o uzroku OPP-a. Smatra se da je to “naučeno” ponašanje pri kojem osoba izvođenjem prisilne radnje ili rituala ublažava anksioznost izazvanu potisnutim impulsima. Također, pretpostavlja se da postoji genetska predispozicija za razvoj OKP-a. Poznato je da osobe s OKP-om imaju krvnog srodnika koji također ima OKP. Jedna od mogućnosti govori u prilog povezanosti OKP-a i promjene u biokemijskoj ravnoteži određnih tvari u mozgu nazvanih neurotransmitori. To su kemijske tvari koje prenose "poruke" između živčanih stanica - neurona. Neurotransmitori se stvaraju u neuronima i nakupljaju se u njihovim živčanim okončinama, odakle se pod djelovanjem električnog impulsa oslobađaju i djeluju na susjedne neurone. Poznata je uloga neurotransmitora serotonina u nastanku depresije. U depresivnih je ljudi poremećena funkcija serotoninskog sustava. Danas se vjeruje da je poremećaj serotoninske aktivnosti u mozgu važan čimbenik i u razvoju OKP-a. Također, uočena je značajna povezanost OKP-a i depresije. U određenom razdoblju života 2/3 ljudi s OKP-om razvit će i depresivni poremećaj.

 

Neki okolinski čimbenici mogu u predisponiranih osoba djelovati na razvoj OKP-a ili ga pogoršati. Takvi su čimbenici:

 

• zlostavljanje

• velike životne promjene

• bolesti

• smrt bliske osobe

• problemi na radnom mjestu ili u obitelji

• problemi u emocionalnoj vezi

 

Kako se liječi OKP?

 

OKP se može liječiti tehnikama relaksacije, psihoterapijom, lijekovima ili kombinacijom sva tri navedena načina. Vaš će vam liječnik pomoći o odabiru načina liječenja.

 

Relaksacija

 

Nekim će ljudima tehnika relaksacije biti dovoljna za ublažavanje simptoma OKP-a.

 

Psihoterapija

 

Postoje različite psihoterapijske tehnike koje se koriste u liječenju OKP-a. Najbolji rezultati postižu se kognitivno-bihevioralnom terapijom. Cilj terapije je naučiti osobu kako se suočiti sa strahom i tjeskobom bez izvođenja ritualnih radnji.

 

Liječenje lijekovima

 

Vaš vam liječnik može propisati jedan od lijekova koji se rabe u liječenju OKP-a. Obično se rabe antidepresivi, katkad uz dodatak anksiolitika.

 

Antidepresivi: Kao i pri uzimanju svih ostalih lijekova, možda ćete pri uzimanju tih lijekova primijetiti neka neželjena djelovanja lijeka, koja su obično kratkotrajna i prolazna. Najčešća neželjena djelovanje antidepresiva su mučnina, glavobolja, suhoća usta, zamagljen vid, pospanost i vrtoglavica. Međutim, važno je zapamtiti da antidepresivi ne uzrokuju ovisnost i simptome apstinencije kada se prestanu uzimati. Ako ste zabrinuti zbog nekih neželjenih djelovanja lijeka, koji traju dulje vrijeme ili su izraženi u težem obliku, obratite se za savjet svom liječniku. Liječnik vam može smanjiti dozu lijeka ili ga promijeniti.

 

U težim slučajevima OKP-a koji ne odgovaraju na terapiju lijekovima i psihoterapijom, može se koristiti elektrostimulativna terapija (EST) ili kirurški postupak. Tijekom EST, putem elektroda se na glavu bolesnika aplicira mala količina struje koja uzrokuje otpuštanje neurotransmitora u mozgu i time ublažavanje simptoma. Kirurški postupak koji se primjenjuje u liječenju najtežih slučajeva OKP-a se naziva bilateralna cingulotomija, kojim se prekida neuronski put uključen u nastanak simptoma OKP-a. Takva se operacija može raditi koristeći stereotaktičnu radiokirurgiju, poznatu kao Gamma Knife.

 

Duljina liječenja

 

Ako za liječenje OKP-a uzimate lijekove, možda ćete ih morati uzimati dulje vrijeme. To je potrebno zbog uklanjanja mogućnosti ponovne pojave simptoma. Također ćete možda primijetiti da je potrebno određeno vrijeme prije nego što lijek počne djelovati i simptomi se počnu ublažavati. Liječnik vas može savjetovati kada možete očekivati ublažavanje simptoma. Bez obzira na to koji lijek uzimate, važno je uzimati ga svaki dan dok vam liječnik ne odredi drugačije.

 

Budućnost

 

Možda vam se trenutno čini nemoguće, ali uz pravilno liječenje većina osoba s OKP-om doživljava oporavak i ublažavanje simptoma. Liječenje i proces nestajanja simptoma može biti dugotrajno, ali je gotovo uvijek moguć oporavak. Važno je držati se savjeta svog liječnika, uključujući redovito svakodnevno uzimanje lijeka.