PSY

UVOD I DEFINICIJA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Anksioznost je patološko stanje obilježeno iracionalnim i prekomjernim osjećajem straha i strepnje, koji su praćeni znakovima uzrokovanim hiperaktivnošću vegetativnog živčanog sustava. Razlikuje se od straha, koji predstavlja odgovor na poznati uzrok.

 

Anksioznost je difuzan, vrlo neugodan, često nejasan osjećaj tjeskobe, udružen s jednim ili više tjelesnih simptoma - na primjer praznina u trbuhu, stiskanje u prsima, lupanje srca, ubrzano disanje, glavobolja ili iznenedna potreba za ekskrecijom. Nemir i potreba za kretanjem često su prisutni.

 

Anksioznost izvjesnog stupnja može biti iskustvo koje poznaje svaki čovjek, a koje se odnosi na neizvjesnost usmjerenu prema svakodnevnim životnim situacijama ili nelagodnost zbog suočavanja s teškom situacijom.

Stanje se može nazvati anksioznim poremećajem kada je anksioznost snažna, dugotrajna i ograničava psihološko i socijalno funkcioniranje.

 

Zajedničke karakteristike svih anksioznih poremećaja su:

 

• Subjektivan osjećaj anksioznosti

• Akutni početak (dugo traju, ali njihova evolucija nastanka nije dugotrajna)

• Relativno očuvana radna sposobnost

• Prepoznavanje patoloških misli

• Izostanak otuđenja od realnosti

​

Ako anksioznost postane intenzivna ili kronična, potpuna evaluacija situacije i okolnosti je opravdana. Pod evaluacijom podrazumijevamo pažljivu procjenu situacije u kojoj se pacijent nalazi, pokušaj rekonstrukcije uzroka i posljedica poremećaja. Vrlo je važno dati pacijentu dovoljan broj informacija kao i pomoć u razumijevanju svojih osjećanja. Intelektualna i emocionalna analiza situacije zajedno s pacijentom od iznimne je važnosti. Privremena medikacija može pomoći u slučajevima kada je funkcionalni kapacitet pacijenta oštećen. U ozbiljnim kroničnim slučajevima indicirana je dugotrajna terapija.

 

 

Klasifikacija anksioznih poremećaja:

 

Prema MKB-10 anksiozni poremećaji nalaze se u grupi „Neurotski, sa stresom povezani i somatoformni poremećaji“ i označeni su kao:

 

• F 40 Fobično-anksiozni poremećaj 

• F 41 Drugi anksiozni poremećaji 

• F 41.0 Panični poremećaj

• F 41.1 Generalizirani anksiozni poremećaj 

• F 42 Opsesivno-kompulzivni poremećaj

• F 43 Reakcije na stres i poremećaji prilagođavanja 

• F 43.1 Posttraumatski stresni poremećaj 

• F 43.2 Poremećaj prilagođavanja 

• F 44 Disocijativni poremećaj

• F 45 Somatoformni poremećaj

• F 48 Ostali neurotski poremećaji

​

 

Prema DSM-IV anksiozni poremećaji razvrstavaju se na sljedeći način:

 

F 41.0 Panični poremećaj bez agorafobije 

F 40.01 Panični poremećaj sa agorafobijom

F 40.00 Agorafobija bez predhodne anamneze paničnog poremećaja 

F 40.2 Specifična fobija

F 40.1 Socijalna fobija 

F 42.8 Opsesivno-kompulzivni poremećaj 

F 43.1 Posttraumatski stresni poremećaj

F 43.0 Akutni stresni poremećaj

 

Patogeneza:

 

Osjećaj anksioznosti često se doživljava u svakodnevnim situacijama i u vezi je s nedovršenim zadacima koje osoba postavlja pred sebe. Dugotrajno osjećanje anksioznosti može dovesti do sekundarnog izbjegavanja ili adaptacije, korištenjem psiholoških obrambenih mehanizama ili ponašanja. Anksioznost i njegovi potencijalni izvori vrlo često ostaju neprimijećeni ili nesvjesni.

 

Teorije nastanka anksioznosti:

 

Psihoanalitička teorija dijeli izvore anksioznosti u četiri grupe:

 

• Impulsna anksioznost

• Separacijska anksioznost

• Kastracijska anksioznost

• Superego anksioznost

 

Dijete u svom razvoju prolazi kroz ove anksioznosti i postupno ih prevladava, tako da može uspješno zadovoljiti svoje nagonske impulse u skladu sa socijalnim normama i ima dovoljno energije za uspostavljanje zrelih emocionalnih odnosa i aktivnosti učenja i rada.

Kod odraslih osoba, ukoliko nedovoljno razriješeni konflikti uzimaju mnogo energije putem pretjeranog korištenja mehanizama obrane, problem može nastati u nekoj stresnoj situaciji, pogotovo onoj koja simbolički podsjeća na rani konflikt. Dakle, smatra se da se radi o nagonskim signalima ka egu, koji imaju tendenciju da iz nesvjesnog prodru u svjesne strukture. Neki psihoanalitičari povezuju anksioznost sa poremećajem odnosa majka - dijete u ranim razvojnim fazama ili kao posljedicu porođajne traume.

 

Psihodinamika anksioznih poremećaja:

 

• Nesvjesni porivi poput seksualnih i agresivnih prijete pojavom u svjesnosti i dovođenjem do anksioznosti

• Obrambeni mehanizmi koriste se kako bi se suzbila anksioznost

• Premještanje dovodi do fobije

• Reaktivna formacija, negacija i premještanje dovode do opsesivno-kompulzivnog poremećaja

• Slom potiskivanja dovodi do paničnog ili generaliziranog anksioznog poremećaja

• Agorafobija je vezana uz:

                                                      a. Neprijateljsko-zavisni odnos s partnerom

                                                      b. Strah od agresivnih i seksualnih poriva usmjerenih prema drugim ili od drugih                                                            usmjerenih ka pacijentu

 

 

Teorija učenja:

 

• Anksioznost nastaje zbog frustracije ili stresa. Jednom doživljena postaje uvjetovana odgovorom na druge, slabije frustrirajuće ili stresne situacije

• Može biti naučena kroz identifikaciju i imitaciju anksioznih modela kod roditelja (teorija socijalnog učenja)

• Anksioznost je u vezi sa stvarno zastrašujućim podražajima, npr. nezgodama, koje se prenose na druge podražaje putem uvjetovanja, dovodeći do fobije

 

Biološke teorije:

 

• Pretjerana vegetativna reakcija s povećanim tonusom simpatikusa

• Povećano otpuštanje kateholamina

• Povišeni metaboliti noradrenalina

• Skraćena latencija REM spavanja i 4. stadija spavanja

• Snižena razina GABA uzrokuje hiperaktivnost središnjeg živčanog sustava

• Povišena razina serotonina

• Hiperaktivni temporalni dio kore mozga, locus ceruleus

​

 

Što uzrokuje anksiozne poremećaje?

 

Postoji mnogo isprepletenih čimbenika koji su povezani s tjeskobnim poremećajima. Uzroci nekog konkretnog poremećaja su različiti, tako da nije uvijek lako utvrditi uzrok za svaki pojedini poremećaj.

 

Genetski čimbenici

 

Sa sigurnošću je utvrđeno da je sklonost oboljenju od tjeskobnih poremećaja nasljedna. To je slično sklonostima drugim bolestima kao što su dijabetes ili bolesti srca. Anksiozne reakcije mogu se također naučiti od roditelja ili drugih članova obitelji.

 

Biokemijski čimbenici

 

Neki biokemijski čimbenici mogu djelomično biti povezani s kemijskom neravnotežom u mozgu. Može biti poremećen neuroprijenosnik koji regulira osjećaje i fizičke reakcije.

 

Temperament

 

Osobe s izvjesnim temperamentom više su podložne tjeskobnim poremećajima. Osobe koje je lako uzbuditi i uznemiriti i koje su vrlo senzitivne i emocionalne, češće obole od tjeskobnih poremećaja. Osobe koje su kao djeca bile sputane i sramežljive mogu biti podložne izvjesnim tjeskobnim poremećajima, kao što je društvena fobija.

 

Naučena reakcija

 

Neke osobe mogu razviti anksioznu reakciju ako su izložene situacijama, ljudima ili predmetima koji ih uznemiruju ili im povećavaju osjećaj tjeskobe. Ova se reakcija može ponovno izazvati ako se opet suoče ili razmišljaju o toj situaciji, osobi ili predmetu.

 

Stres

 

Uznemirujući događaji u životu povezuju se s nastankom nekih anksioznih poremećaja, posebno s nastankom posttraumatskog stresnog poremećaja.

 

Posljedice postojeće anksioznosti

 

• Reakcije na simptome mogu vas učiniti još više anksioznima. Tjelesne smetnje izazvane anksioznošću mogu biti zastrašujuće. Mogu vas natjerati da mislite da nešto s vama fizički nije u redu ili da ste stvarno u opasnosti. Zabrinutost da ste bolesni ili da bi se moglo dogoditi nešto grozno izaziva još veću količinu anksioznosti. To zatim izaziva još više tjelesnih smetnji. Tako upadate u začarani krug koji još pogoršava vašu anksioznost. Također možete primijetiti da počinjete očekivati da ćete se osjećati anksiozno. Tako izazovete anksioznost. Zabrinutost da ćete biti anksiozni u stvari izaziva anksioznost. To je drugi začarani krug. 

 

• Izbjegavanje stvari koje povezujete s anksioznošću. Normalno je da izbjegavate opasne situacije, ali kad anksioznost postane problem, počinjete izbjegavati situacije koje ne predstavljaju stvarnu opasnost. Ljudi najčešće izbjegavaju sljedeće situacije kad su anksiozni: mjesta gdje se nalazi puno ljudi, trgovine ili susrete s određenim ljudima. Ali susretanje s ljudima i odlazak u trgovinu su važni i neophodni dijelovi vašeg života. Stoga takva izbjegavanja mogu izazvati velike neprilike i poteškoće. Neka izbjegavanja su manje očita od drugih. Neki ljudi obavljanje određenih stvari odgađaju za kasnije, dok drugi sprječavaju sebe u razmišljanju o teškoćama i problemima. Nažalost, iako izbjegavanje nekad može donijeti olakšanje, to nije rješenje problema jer olakšanje je samo privremeno. Možete početi brinuti o tome kako ćete nastaviti izbjegavati određenu situaciju. Svaki put kad nešto izbjegnete, sljedeći put će vam biti još teže suočiti se s tim  i postupno ćete željeti izbjegavati sve više i više stvari.

 

• Gubitak samopouzdanja. Anksioznost smanjuje samopouzdanje jer vas onemogućava u stvarima koje su vam nekad bile lake.

 

Kakvo je liječenje na raspolaganju?

 

Anksiozni poremećaji mogu se vrlo učinkovito liječiti. Iako svaki poremećaj ima svoje posebne osobine, većina oboljelih pozitivno reagira na psihološko liječenje i/ili lijekove. Liječenje koje kombinira psihološku terapiju i lijekove često daje bolje rezultate na duže staze.

 

Učinkovito liječenje anksioznih poremećaja uključuje sljedeće:

 

• Psihološke terapije poput kognitivne terapije ponašanja (KTP) imaju za cilj promijeniti način razmišljanja, ponašanja i vjerovanja koja mogu potaknuti tjeskobu.

 

• Terapija se također može sastojati od postupnog izlaganja dotične osobe situacijama koje im potiču tjeskobu (disenzitizacija).

 

• Tehnike za kontrolu tjeskobe i opuštanje.

 

• Lijekovi protiv depresije igraju važnu ulogu u liječenju nekih tjeskobnih poremećaja, a isto tako i liječenju prateće ili pozadinske depresije.

 

• Lijekovi protiv depresije koji specifično utječu na neuroprijenosni sustav u mozgu mogu ponekad biti korisni. Anksiozni poremećaji neće se izliječiti lijekovima, ali se pod kontrolu mogu staviti simptomi dok oboljela osoba prima psihološku terapiju.

 

• Obitelj i prijatelji osoba s tjeskobnim poremećajima često mogu osjećati zbunjenost i uznemirenost. Podrška i edukacija, kao i bolje razumijevanje bolesti u zajednici važan su dio liječenja.