SVJEDOČANSTVA

- SVJEDOČANSTVO 1 -

- (24. 04. 2014.) -

"Uskoro ću imati 22 godine i imam anksiozne poremećaje već nekoliko godina, ali sam tek početkom godine odlučila potražiti pomoć jer je već postalo nepodnošljivo. Imam puno problema u životu kao i većina ljudi u današnje vrijeme, ali oduvijek sam bila skroz slaba u vezi svega pa tako i slabo podnosim svoje probleme. Imam problema sa spavanjem zadnjih 10 godina, jedva zaspim i muha u letu me može probuditi. Otkad znam za sebe imam bolesne noćne more i često vrištim i plačem u snu. Vječiti sam pesimist, imam problema sa koncenctracijom. Dijagnozirana mi je depresija, imam svakodnevne glavobolje već dulje vrijeme, pojačano se znojim, probada me u srcu, ubrzan mi je rad srca, ruke mi se tresu često bez nekog posebnog razloga itd. Išla sam kod psihijatrice na razgovor te me je poslala kod psihologinje na psiho-test. Nakon hrpe riješenih testova zaključili su da je sa mnom sve uredu manje-više. Psihijatrica mi je rekla da se pokušam riješiti svojih problema i da ne budem toliko negativna u vezi svega, sebe osobito. Pripisala mi je Xanax (2x dnevno), Sonaliu (1x dnevno) i Sanval (1x). Xanax i Sonaliu sam pila onako kako mi je rečeno, a Sanval nisam uzimala jer me Xanax dosta uspavljivao pa mislim da mi Sanval nije bio potreban. Što se tiče spavanja, tablete su mi puno pomogle, ali nisam vidjela nikakav drugačiji napredak. I dalje sam depresivna i bezvoljna. Simptomi anksioznosti su mi se čak i povećali. Počelo mi se jako vrtiti u glavi u zadnje vrijeme, ne znam jel to ima veze s time što sam dosta mršava i što sam nekad znala popit tablete na prazan stomak...pila sam ih 4 mjeseca i sad sam prestala iako mi je psihijatrica rekla da ih pijem 6 mjeseci pa ćemo vidjet dal ću nastavit i poslije toga. Još da napomenem da uz to pijem i Lindynette (kontracepcijske) pa mi je u kombinaciji sa antidepresivima to uzrokovalo izostajanje menstruacije. Moram ići kod psihijatrice ovaj mjesec i ne znam što da radim. Da nastavim pit Xanax i Sonaliu? Ne želim tako mlada postat ovisna o njima, a i ne vidim da su mi nešto posebno pomogle, osim pri spavanju."

- MRZIM -

- SVJEDOČANSTVO 3 -

- (25. 04. 2014.) -

Lijekovi ponekad dobro dođu da trenutačno preživiš, ali ne mogu riješiti uzrok paničnih napada. Panični napad često izvire iz depresije. Možemo reći da nastaje kada se jedan strah nadovezuje na drugi.

Npr. pojavi se normalni strah od nečega i onda ga pojačaš negativnim razmišljanjem: "O ne, evo ga opet! Samo ne opet da mi se to dogodi! Ne mogu ovo više izdržati! Taj strah će me ubiti. Ako ne, napraviti ću budalu od sebe pred ljudima. Najbolje je da pobjegnem negdje gdje se osjećam sigurno. Brzo, brzo!"

Pokušaj zastati i smiriti se. Ubrzanost i bježanje jačaju doživljaj panike.

1. Udahni - panični napadi doslovce mogu oduzimati dah. Možeš se osjećati kao da ćeš se ugušiti. Upravljanje promjenama u disanju može biti ključno za smanjenje simptoma napada panike. Tijekom napada pokušaj se usredotočiti na disanje. Počni disati polako. To će smanjiti plitko disanje koje je karakteristično za većinu napada. Duboki udisaji će pomoći umiriti tijelo i um. Također može biti korisno brojati svaki udisaj i izdisaj. Ako ne možeš disati, zadrži svoj dah neko vrijeme. Zvuči glupo, ali djeluje. Idealno je zadržati dah oko 15 sekundi, te ponoviti isto par puta dok se ne umiriš.

2. Pokušaj opustiti mišiće - možda ćeš primijetiti bol, ukočenost i napetost tijela. Nekoliko trenutaka pokušaj se usredotočiti na opuštanje tijela jer to može olakšati nelagodu. Opuštanje ovog tipa će također pomoći umanjiti tjeskobne misli.

3. Pokušaj skrenuti pozornost na ugodnije misli - Pokreni misli o pozitivnim aspektima svog života, kao što su voljene osobe, kućni ljubimac ili omiljena slobodna aktivnost. Može biti korisno razmišljati o nečemu što te čini sretnim. Možeš misliti na smiješan vic ili zamisliti prekrasan zalazak sunca. Potvrdi to pozitivnim izjavama. Na primjer, reci sebi: "Ja sam u redu, te se svakim udisajem i izdisajem osjećam sve bolje".

4. Suoči se sa svojim strahovima - Ako se napadi javljaju u određenim situacijama, kao što su gužve, nemoj izbjegavati takve situacije. Izloženost toj situaciji će pomoći da nadvladaš paniku i ovladaš svojim strahovima.

5. Pripremi se i radi na uklanjaju paničnih napada prije njihove pojave - vježbaj duboko disanje, opuštati mišiće, pozitivno razmišljati, zapiši svoje osjećaje i povjeri se nekome tko te razumije, bavi se tjelovježbom i meditacijom, slušaj veselu glazbu, nađi neki hobi itd.

- ZOKI89 -

- SVJEDOČANSTVO 5 -

- (27. 04. 2014.) -

Pozdrav, ekipa! Ja nemam nikakav dijagnosticiran poremećaj, ne uzimam nikakve lijekove niti sam ikad uzimala, niti sam ikad doživjela napad panike i slično, ali... bacila sam oko na ovu tvoju stranicu o anksioznim poremećajima i skužila da imam sve simptome socijalne fobije. Naravno, vjerovatno se radi o nekom lakšem obliku koji mi donekle omogućava normalan život bez intervencija. Naime, imam ogroman strah od izlaganja javnosti, ne samo u obliku javnih nastupa (što ponekad moram zbog posla) nego i strah od svih situacija gdje dođem u centar pažnje. Najviše volim ostati neprimjetna i ni po čemu se ne isticati, no to je prilično otegotno ukoliko imaš kakve profesionalne ambicije. Uvijek mislim da ću ispasti glupa ili dosadna pa uglavnom šutim u tim poslovnim situacijama, a ako odlučim uključiti se u raspravu ili postaviti pitanje moram se dobro psihički pripremiti jer umirem od straha. I u privatnom životu se to također odražava; imam veliku nelagodu (i strah) govoriti pred većom skupinom ljudi, čak i ako ih relativno dobro poznajem. Također mislim da ću ispasti glupa i dosadna pa mi je lakše šutjeti. Uvijek sam smatrala da se kod mene radi o nedostatku samopouzdanja (mada je i to u kombinaciji kod mene, sigurno), i nije mi palo na pamet da bih mogla imati neki anksiozni poremećaj.

Ne radi se o "običnoj" tremi kakvu imaju gotovo svi prije javnog nastupa. Ja doslovno umirem od straha :-( Toliko se tresem da je to svima primjetno što mi stvara još veću nelagodu. Dosta često zbog posla moram održati prezentaciju, ali mi tijekom svih silnih godina i iskustva zapravo nije ništa lakše :-(Kao što rekoh, nije stvar samo u poslovnom okruženju, i privatno sam u sličnim problemima. Nelagodno mi je biti u centru pažnje i pred prijateljima... :-(Zapravo ono što bi najbolje opisalo moje stanje je konstantna lagana napetost, nemogućnost opuštanja u onim situacijama koje su većini ljudi posve normalne. Na sve se ja to prije ili kasnije (naravno, uz ogromne psihičke pripreme) ipak prisilim, no smeta me što mi velika količina energije odlazi na realno beznačajne stvari :-(Ne mogu se sjetiti dal sam ikad javno doživjela neki fijasko... Znala sam ispasti nespretna i bedasta, ali to se svakome povremeno desi, ništa češće od toga nije bilo niti meni. Nadalje, imam veliki strah od autoriteta u nekom stručnom području i autoriteta uopće, šefova, instruktora... Nikad im se ne obraćam i nelagodno mi je kad se oni obraćaju meni... Stalno mislim kako ću ispasti jadna i glupa...:-(I opet ponavljam, ja s time živim čitav život, i nekako se može, ali otežava i sputava kako u osobnom tako i u profesionalnom životu... :-(

- NICOLE 76 -

- SVJEDOČANSTVO 2 -

- (24. 04. 2014.) -

Evo malo i o mojoj anksioznosti. Dakle ljudi imam 22 godine, jake sam fizičke građe (202cm, 115kg) pušač, prije sam bio skoro pa ovisan o alkoholu i povremeni konzument marihuane. U obitelji smo bili ja otac i majka. I onda je došla ta prokleta jesen 2013. godine kada mi je otac obolio od karcinoma na želudcu i nažalost preminuo. Netom nakon smrti moje ponašanje nije bilo prikladno (to vidim sada kad se malo vratim u prošlost). Sprovod i sve te događaje sam prošao stojećki, skoro bez suze. Inače sam u to doba radio 2 posla, noćnu smjenu kao čuvar, popodnevnu kao konobar. Nakon smrti sam se ubijao od posla (20 sati dnevno samo posao, posao, posao). Prvi Božić bez oca je bio katastrofalan, naime majka mi je završila na hitnoj pomoći zbog dijabetičke rane na stopalu, i doktor je najavio amputaciju, amputacija se na sreću nije dogodila. u vremenu između kraja studenog i kraja prosinca sam se propio, svaki dan po 2-3 litre piva i 40-50 cigareta, joint povremeno. I došao je doček nove godine kojega sam sa prijateljima proslavio uz rijeke alkohola. Iako sam na taj doček išao emotivno načet ipak sam otišao. Nakon dočeka ništa više nije bilo isto.Prvoga dana nove godine iz čista mira me uhvatila vrtoglavica koja nije popuštala, bio sam i na hitnoj pomoći 5.1. gdje sam dobio inekciju normabela. 6.1. na vrata mi je pokucala policija radi jednoga događaja od nekoliko dana prije i to je bila kap koja je mojoj majci prelila čašu. Tada su uslijedile i svađe sa njom i moje stanje je bilo sve gore i gore.U međuvremenu sam izvadio krv i krvna slika je bila izvrsna. Nakon toga sam odlučio potražiti pomoć psihijatra. I psihijatar mi je 14.01.2014. godine dijagnosticirao anksioznost, koja je po njegovim riječima nastala radi neprežaljene smrti oca i radi nekih stvari koje mu nisam stigao reći dok je bio živ. Dobio sam helexe. Helexi su pomagali. U međuvremenu sam napravio rtg vrtatne kralježnice i imam blagih problema sa njom (doduše imam ih od prije ali oni navodno nisu uzrok vrtoglavice). Na kontroli za 2 tjedna vrtoglavica je i dalje postojala ali su je helexi "gasili". Doktor mi je tada propisao i Sulpirid. Međutim meni je organizam loše reagirao od njega te sam se povremeno osijećao zbunjeno i izgubljeno (u trgovini npr.) te mi ga je ukinuo na sljedećoj kontroli. A ja sam u međuvremenu surfao internetom i sam sebi dijagnosticirao mnoge bolesti, zbog toga me hvatala manija, oduzimale su mi se noge, osjećao se izgubljeno, nisam bio sposoban iz kuće izaći. Kroz cijelo tijelo su mi prolazili "strujni udari", imao sam tupu bol glave, temperatura mi je skakala do 37,4-5, probadalo me u prsima, u testisu me bolilo, u plućima me probadalo, u želudcu, nogama, rukama, svugdje. I zbog toga sam još par puta vadio krv, bio kod neurologa, kardiologa, bio i na nuklearnoj gleda štitnjaču i sve je bilo u redu a ja se iz kreveta nisam moga ustat a kamoli otić na posa. Skoro sam na psihijatriji završio. Onda mi je doktor dao Mirzatem i Promazin te ga kombiniram sa Helexom. Većinom pomaže ali se vrtoglavice i dalje javljaju. Još sam dobio i dijagnozu hipohondrije, jer meni se stvarno dogodilo da kada sam vidio čovjeka koji je preživio moždani udar ja sam odmah počeo dobijati bol u glavi. Sada smanjujem malo sa lijekovima, još me zamanta 1-2 puta dnevno. Jedino me nije mantalo kada sam bio vadit zub jer me cila glava bolila pa mi se nije mantalo.Marihuana više nije u mojoj blizini a niti kapi alkohola nisam popio. Evo to je moja priča, jeli ovo stvarno anksioznost ili da idem dalje po pregledima pa možda završim i na psihijatriji.II da smanjio sam sa poslovima, sada radim samo jedan posao, idem ocu na grob često, počeo sam ići u crkvu, smanjio sam sa cigaretama i promjenio sam svoje ponašanje prema ljudima.Oprostite na predugom postu ali ovo su moja iskustva, jedino me je strah da će mi se opet noge počet oduzimati zaboravio sam reć da mi je najveći problem predstavljao odlazak na sud jer se protiv mene vodio jedan postupak i da se za vrijeme vrtoglavice najbolje osjećam kad sam kod kuće. i jedno pitanje na koje mi psihijatar ne želi odgovoriti: Može li se anksioznost totalno izliječiti???

- STARI SPLIĆANAC -

- SVJEDOČANSTVO 2 -

- (25. 04. 2014.) -

"Ja imam i psihoterapiju svaka dva tjedna. Meni je glavno da mogu ić na posa i radit normalno svoje dnevne zadatke kojih imam i previše, a ti povremeni ispadi vrtoglavice su mi postali nažalost rutina. A sumnja sam ja dugo u dijagnozu jer mi je otac tako naglo obolio i umro i meni je svaki i najmanji osjećaj boli izazivao horore u glavi i odma razno razne kombinacije smrtonosnih bolesti. Nisam bio cvijeće, živio sam 100 na sat i sad se skoro sve okrenilo za 360. Još me u međuvremenu i cura ostavila ne radi moje psih. dijagnoze nego radi nekih drugih stvari. Ali meni se ovo nakupljalo duže godina, loš način života, loši ljudi oko mene, povremeno opijati i eto šta mi se dogodilo. Ali meni je moja doktorica opće prakse najbolje opisala šta mi se dogodilo. Usporedba kao da sam otiša na skijanje, a u međuvremenu je osoba koja mi je nosila toplu odjeću otišla, i naravno organizam nastrada. Nekako se najbolje osjećam kad sam na poslu, na selu ili kad nešto sređujem oko auta pa sam u tu svrhu i uzeo jednog starog opela kojega sad pripremam za registraciju i slažem. Nadam se da će bit bolje s vremenom i da je najgore prošlo."

- STARI SPLIĆANAC -

- SVJEDOČANSTVO 4 -

- (26. 04. 2014.) -

Ja se sa anksiozno-depresivnim poremećajem borim već godinu dana. Najgore mi je bilo na početku kad nisam znala što mi se događa. Prvo je počelo sinkopom, odmah sam se javila doktoru, nalazi uredni i mjesec dana nakon tog događaja u vožnji autom počele su kratke i rijetke epizode znojenja dlanova, kratkog daha, trnjenje lijeve ruke, bol u ramenu i laktu, kad bih se znala prepasti i stati sa strane dok ne prođe, a onda nakon svega toga jedno jutro sam se probudila sa pritiskom u psima kao da mi netko sjedi na njima i prepala se da nešto nije u redu sa srcem i to je trajalo skoro 4 mjeseca, dobila sam taj neki bronhitis na bazi psihe i disala sam kao astmatičar. Taj period mi je bio najusamljeniji u životu, prošla sam pretrage, eeg, ekg 2x, štitnjača, rtg pluća, 3x vadila krv, svi nalazi su bili super, a ja sjebana. Nastupila kratkotrajna agorafobija (bilo me strah ponovne sinkope), napadi panike, hipohondrija. Zabrijala sam da nešto nije u redu sa srcem jer mi je otac preminuo od infarkta. Idem na psihoterapiju ,pijem Eliceu, puno toga sam riješila, ali još uvijek se javlja taj ružni strah čim me malo stisne u prsištu ili zaboli. Imam palpitacije i ekstrasistole koje su me izluđivale. Naučila sam da bez obizra na egzistencijalne probleme više ne brinem toliko i da ne dozvoljavam da me loš posao ili loši ljudi emocionalno iscrpljuju, izbjegavam stresne situacije koliko god to mogu, ali nažalost još uvijek sam dosta nesigurna i nezadovoljna.

Sram me je koliko sam bila slaba, da kad sam u početku znala čitati članke o srčanim bolestima počela bih se tresti od straha i sama isprovocirati napad panike za kompom. Najgore je kad ti vrag neda mira pa se zagušuješ nepotrebnim informacijama i time se dodatno iscrpljuješ. Mogu reći da sad nakon godine dana još uvijek imam posla, ali ogroman dio sam sredila i najveće umijeće će mi biti kad budem uspjela kontrolirati svoje misli jer od misli sve dolazi.

- LADY ISOBEL -